Stonske zidine / Špilja Gudnja

VIŠESLOJNO PRAPOVIJESNO NALAZIŠTE GUDNJA

Pećina Gudnja, višeslojno prapovijesno nalazište na Pelješcu kod Stona, jedno je od onih arheoloških nalazišta koja već dugi niz godina pobuđuju veliko zanimanje stručne i znanstvene arheološke javnosti.

Pećina se nalazi iznad Stona (oko 40 km sjeverozapadno od Dubrovnika) u masivu brda Porača, na nadmorskoj visini od 400m. Ulaz u pećinu okrenut je prema moru, a ispred njega pruža se izniman pogled na dobar dio južnog Jadrana i njegova zaleđa. Sa svih je strana pećina okružena strmim brdima i obroncima gorskih lanaca koji zatvaraju gotovo sve puteve i ograničavaju komunikaciju.

Nalazište je otkrio dr. Vladimir Miloslavljević, profesor na odsjeku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a sustavno iskopavanje tijekom više istraživačkih kampanja provela je kustosica Dubrovačkih muzeja Spomenka Petrak, te profesor Brunoslav Marijanović na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru.

Uporaba pećine kao stambenog i životnog prostora započela je početkom ranog neolitika, oko 5700./5600. prije Krista, a njezin je prvi stanovnik bila dosta mala zajednica nositelja impresso - kulture koja, sudeći prema debljini sloja formiranog tijekom toga razdoblja, broju pronađenih kremenih i koštanih oruđa, te keramičkih ulomaka, pećinu nije koristila dugo vremena.

Kratkotrajna uporaba pećine primjerena je ambijetalnim svojstvima područja, ali i načinu života ranih neolitičkih zajednica ovog područja, ali i načinu života ranih neolitičkih zajednica ovoga područja, čije je gospodarstvo obilježeno tek početnim oblicima stočarske privrede i velikom ulogom mezolitičkih lovačko - skupljačkih tradicija. To potvrđuju i bioarheološki nalazi među kojima su, osim ostataka udomaćene ovce/koze, zastupljeni i ostatci krupne divljače te školjaka i puževa.

Nakon stanovita prekida pećina je ponovno naseljena u srednjem neolitiku, tijekom kojeg je bila i znatno češće korištena. To pokazuju i brojni nalazi, posebice ulomaka keramičkih posuda, a sloj formiran tijekom toga vremena najznačajniji je dio kulturnih naslaga Gudnje.

Tijekom kraćeg dijela kasnog neolitika Gudnju je koristila zajednica koja je pripadala nositeljima hvarske kulture. Neolitička kultura razlikuje se najprije crnoglačanom keramikom visoke kakvoće, a potom i načinom njezina urešavanja. Osim keramičkih nalaza iz ovog razdoblja u Gudnji su pronađena kremena i kamena oruđa (kamene sjekire, harpuni, ukrasne igle i privjesci-amuleti).