Naime, na sjecištima glavnih i sporednih pravaca podjele, u antičko doba postavljali su se granični žrtvenici, a na mjestima antičkog kulta vrlo često su se u kasnijim razdobljima gradile crkve. Najbolji primjer je crkva sv. Andrije sagrađena na mjestu tzv. umibilicusa, središnje točke polja u kojoj se sijeku pravci glavnog decumanusa i carda.


CRKVA SV. MIHAJLA NA BREŽULJKU GRADAC

Crkva sv. Mihajla sagrađena je na brežuljku Gradac (ili prema crkvi – sv. Mihajlo) na južnom rubu Stonskog polja. Kontinuitet naseljavanja ovog prostora može se pratiti još od prapovijesti kada je ovdje postojalo ilirsko utvrđeno naselje nad čijim je ostacima sagrađena antička utvrda, administrativno središta antičkog Stamnuma ili Stagnuma.

Predromanička crkva sv. Mihajla vjerojatno je nastala u 9. ili početkom 10. st. kao dvorska kapela zahumskih vladara. Bogati ostaci crkvenog kamenog namještaja i arhitektonske plastike ukrašene pleternom ornamentikom, svjedoče o barem dvije građevinske faze crkve. Posebno se ističe nadvratnik s natpisom gdje spomen imena Michaelus predstavlja najstariji epigrafski izvor o crkvi. Tipološki, sv. Mihajlo pripada tzv. južnodalmatinskom jednobrodnom kupolnom tipu predromaničke arhitekture s vanjskim raščlanjenim zidnim plaštom. Iz dr.pol. 11.st., tj. druge faze crkve potječu i dobro sačuvane freske u unutrašnjosti, vrijedan primjer ciklusa monumentalnog slikarstva benediktinskog usmjerenja. Svakako najvažnija je freska s prikazom kralja – donatora, vjerojatno dukljanskog kralja Mihajla (1077-1082) koji u ruci drži model crkve. Na temelju ovog prikaza, može se pretpostaviti izvorni izgled crkve koja je imala kupola i masivni zvonik pred zapadnim pročeljem.

Godine 1567. uz crkvu sv. Mihajla biskup Toma Cerva osnovao je samostan trećoretkinja sv. Dominika tzv. bijelih dumni koje su na pročelje predromaničke crkve dale nadograditi kapelu, razgrađenu u konzervatorskom zahvatu pol. 20.st. kada samostan prestaje postojati. Crkva sv. Mihajla po svojem izvorno sačuvanom arhitektonskom obliku i bogatoj opremi (kamena plastika, freske) spada među najvažnija srednjovjekovna umjetnička ostvarenja na hrvatskom tlu.


CRKVA SV. PETRA – ZAMLINJE 

Crkva sv. Petra nalazi se u Zamlinju u podnožju brda Gradac gdje se rasprostirao prvo antički, zatim i ranosrednjovjekovni Ston. Građevinski sklop nastaje u 6.stoljeću u starokršćanskom doba kada se gradi jednobrodna građevina s potkovičastom apsidom, uz koju je sa sjeverozapadne strane nadograđena  jednostavna pravokutna prostorija. U ranom srednjem vijeku tj. u razdoblju između 9. i 11. stoljeća, bočna prostorija se adaptira u novo svetište, arhitektonski oblikovano kao tzv. južnodalmatinski kupolni tip predromaničke arhitekture. Obzirom da je nova predromanička crkva preuzela liturgijsku funkciju, staro je svetište s nadograđenom prostorijom unutar stare apside dobilo memorijalni karakter, što ovaj dvojni građevinski sklop čini izuzetno zanimljivim primjerom održavanja jake starokršćanske tradicije u novom srednjovjekovnom okruženju.


CRKVA SV. IVANA – ZAMLINJE 

Crkva sv. Ivana nalazi se u Zamlinju, istočno od brda Gradac ili sv. Mihajla, na prostoru nekadašnjeg antičkog naselja (Stamnum ili Stagnum), a zatim i ranosrednjovjekovnog Stona. Kao i drugi sakralni objekti u polju, nastala je na jednom od sporednih pravaca antičke podjele zemljišta. Crkva je jednobrodna građevina izduženog pravokutnog tlocrta sa širokom polukružnom apsidom prema kojoj se pretpostavlja izvorno starokršćanska crkva koja doživljava znatne preinake u doba rane romanike, te kasnog srednjeg vijeka (15.stoljeće) kada se unutrašnjost broda raščlanjuje lezenama i presvođuje bačvastim svodom. Sustavna arheološka istraživanja koja ovdje još nisu provedena, trebala bi bilje definirati sve građevinske faze.


CRKVA SV. (MARIJE) MANDALJENE – GORICA

Crkva sv. Mandaljene (prvotno sv. Marije) nalazi se u jugoistočnom dijelu Stonskog polja na uzvisini Gorica. Sagrađena je u 6.stoljeću nad ostacima ranijeg antičkog građevnog sklopa (vjerojatno ville rustice), uz jedan od sporednih pravaca antičke podjele zemljišta. Crkva je bazilika izrazito izduženog pravokutnog tlocrta, bez bočnih prostorija, a zajedno s naknadno nadograđenim predvorjem ukupne je dužine 43 m.

Sadašnji oblik dobila je u doba rane romanike kada crkva dogradnjom pilona u unutrašnjosti postaje trobrodna bazilika sa zvonikom na zapadnom pročelju. U istraživanjima je unutar crkva pronađeno više grobnih ukopa iz različitih razdoblja, a ističe se kameni sarkofag salonitanskog tipa smješten u južnom dijelu predvorja.

Svojom veličinom te otkrivenim sadržajem crkva sv. Mandaljene svakako spada među najznačajnije sakralne objekte stonskog područja, te se s razlogom pretpostavlja da je upravo ova crkva bila matica nekadašnje kasnoantičke biskupije Sarsenterum koja se prvi put spominje u spisima crkvenog sabora u Saloni 533. godine. Svoj je primarni položaj vjerojatno zadržala sve do polovice 13. stoljeća kada je prema arhivskim podacima srušena u jakom potresu koji je pogodio stari Ston, te nakon toga više nije obnavljana.


CRKVA SV. STJEPANA – BARE

Crkva sv. Stjepana nalazi se u jugoistočnom dijelu Stonskog polja na predjelu Bare, na jednom od sporednih pravaca antičke podjele zemljišta. Arheološka istraživanja pokazala su da je starokršćanska bazilika naronitanskog tipa iz 6.st. sagrađena nad ostacima ranije antičke arhitekture možda također kultnog karaktera. Bazilika ima široku polukružnu apsidu, te nadograđenu prostoriju sa sjeverne strane. Unutar svetišta bazilike je u ranom srednjem vijeku (10./11.st.) sagrađena manja crkva koja tipološki spada u tzv. južnodalmatinski kuponi tip predromaničke arhitekture neraščlanjenog vanjskog zidnog plašta. Uz crkvu je pronađeno više grobova koji se prema načinu ukopa mogu datirati od razdoblja kasne antike do srednjeg vijeka.

Crkva Gospe od Lužina (Gospa Velika) smještena je na uzvišenju zvanom Lužine, na istočnom rubu Stonskog polja uz povijesna stonska solila. Toponim Lužine dolazi vjerojatno od imena močvarne biljke kaljužnica čijem rastu pogoduje dugo zadržavanje vode u ovom dijelu polja, pogotovo u zimskom razdoblju. U neposrednoj blizini crkve je staro groblje, te vinski podrum nekadašnje skladište soli iz vremena Dubrovačke Republike.


GOSPA OD LUŽINA

Crkva je pravokutnog tlocrta, s dubokom polukružnom apsidom i predvorjem, nad kojim je podignut masivni, četverokutni zvonik. Jezgra današnje crkve potječe iz razdoblja zrele romanike, a tijekom vremena doživjela je brojne preinake: u razdoblju gotike obnovljen joj je svod, u 16.st. otvoren južni portal, te oslikana unutrašnjost, u 18.st. podignut je zvonik nad pročeljem, a u 19.st. izvršena su proširenja i dogradnje u obliku bočnih ispuna između zvonika i crkve. Brojni i vrlo bogati predromanički kameni namještaj svjedoči o postojanju izvorne predromaničke građevine.

Crkva Gospe od Lužina primjer je slojevite sakralne građevine s potvrđenim kontinuitetom od 9. do 19. stoljeća, te se svrstava među značajna ostvarenja zrele romanike u Hrvatskoj.


CRKVA KUZME I DAMJANA – BRIJEG HUMAC

Brežuljak Humac zatvara Stonsko polje s južne strane i sa susjednim brežuljkom sv. Mihajlo ili Gradac čini važnu stratešku točku koja kontrolira komunikaciju od šireg područja Stona prema unutrašnjosti poluotoka Pelješca. Tako su na vrhu ovog brežuljka evidentirani ostaci ilirskog utvrđenog naselja. Na zapadnim padinama brežuljka, na rubu nekadašnjeg antičkog naselja, nastao je složeni građevni kompleks čiji se kontinuitet može pratiti od 12. stoljeća do danas. Izvorna crkva sv. Kuzme i Damjana je rustična ranoromanička građevina koja je bila opremljena kamenim namještajem ukrašenim pleternom ornamentikom čiji su brojni ostaci kao spolije ugrađeni u južni zid gotičke crkva sv. Katarine koja je sagrađena nad starijom crkvom u 15. stoljeću, u sklopu novoosnovanog samostana tzv. crnih dumni. Oko crkve je sačuvano staro groblje.


CRKVA SV. ANDRIJE – STONSKO POLJE

Crkva sv. Andrije sagrađena je točno u središtu antičke podjele zemljišta Stonskog polja, na mjestu zvanom umbilicus – točka sjecišta glavnih pravaca podjele zemljišta – decumanus maximus cardo i maximus. Kao i brojni drugi sakralni objekti u polju, tako je i ova crkva sagrađena na mjestu antičkih graničnih žrtvenika koji su se postavljali na glavne i sporedne pravce antičke podjele, te su na njihovim mjestima u kasnijem razdoblju podizane nove crkve. Ova crkva je prema arhivskim podacima sagrađena u 15.stoljeću. Kako se nalazila na glavnoj prometnici (nekadašnji antički cardo) koja je povezivala Ston s ostatkom poluotoka, služila je i kao zaklonište putnicima.


CRKVA SV. JEROLIMA – STONSKO POLJE

Crkva sv. Jerolima sagrađena je na samom sjevernom rubu Stonskog polja gdje završava jedan od glavnih antičkih pravaca podjele zemljišta (cardo maximus), te se dalje račva u tri smjera (Česvinica na zapadu, Hodilje na sjeveru i Ston na istoku). To je jednobrodna građevina s polukružnom apsidom izvana i plitkom pravokutnom nišom iznutra, presvođena bačvastim svodom. Crkva je sagrađena kao zavjetna crkva u 16.stoljeću po uzoru na obližnju crkvu sv. Andrije, te je kao i ova, služila kao zaklonište putnicima.


CRKVA GOSPE OD NAVJEŠTENJA

Crkva je smještena uz sjeverni rub Stonskog polja, ispod brda Podzvizd, na kraju jedog od sporednih pravaca antičke podjele zemljišta, a uz današnju cestu Stona – Česvinica. To je jednobrodna građevina pravokutnog tlocrta s pravokutnom apsidom, sagrađena u renesansnom stilu u 15.stoljeću, s novijim intervencijama u 2j0.st. (štuko dekoracija na svodu i trijumfalnom luku, glavni oltar – djelo G. Zuccara). Pred zapadnim pročeljem je luža zvonara s klupama u funkciji trijema u kojem su smještena signirana zvona iz 1528. g., djelo znamenitog ljevača Ivana Rabljanina, prenesena iz crkve Gospe od Lužina u 17.st. U zidove trijema također su ugrađene brojne spolije od kojih se posebno ističu one iz antičkog doba, npr. nadgrobni spomenik s natpisom.


CRKVA SV. MATIJE – STONSKO POLJE

Crkva sv. Matije smještena je u središnjem dijelu Stonskog polja na pravcu glavnog decumanusa antičke podjele zemljišta koji u smjeru sjeverozapada vodi do crkve Sv. Nikole ispod Česvinice. Crkva je jednobrodna građevina pravokutnog tlocrta, orijentacije sjever-jug. Južno pročelje sa zidanom kamenom preslicom, otvoreno je kamenim portalom s lateralno postavljenim križnim prozorskih otvorima, a isti otvor se nalazi i na bočnom zapadnom zidu. Unutrašnjost je presvođena šiljastim bačvastim svodom. U arhivskim dokumentima prvi put se spominje u 16.stoljeću. Crkva sv. Matije je gotičko-renesansne provenijencije, s recentnim intervencijama, te se okvirno datira od 16. do 18.st.


CRKVA SV. NIKOLE – ČESVINICA

Crkva sv. Nikole smještena je na pravcu glavnog decumanusa antičke podjele zemljišta u Stonskom polju, južno od Česvinice. To je jednostavna jednobrodna građevina pravokutnog tlocrta, čija je orijentacija (sjeverozapad – jugoistok), kao i u slučaju drugih crkava u stonskom polju, prilagođena smjeru pružanja polja tj. antičkoj podjeli. Na zapadnoj strani nadograđena je mrtvačnica, a s južne strane smješteno je groblje. Crkva potječe iz 19.stoljeća, s recentnim nadogradnjama u 20.st.


 

Galerija slika

Kontakt